Ekovrt - ekotrikovi

Na tržištu postoji mnoštvo namirnica različitih kvaliteta. Oni koji imaju svoj vrt bit će oduševljeni ekološkim načinima uzgoja. Uzgoj u ekovrtu ne sadrži upotrebu umjetnih pesticida i gnojiva, dok se na biljke gleda kao na dio cjelokupnog sustava u prirodi koji počinje u zemlji i uključuje vodu, ljude, biljni i životinjski svijet te insekte. U organskom uzgoju stremi se uzgoju koji je u harmoniji s prirodnim sustavom te minimaliziraju ljudskog uplitanja u proces uzgoja. Za uživanje u zdravim, lijepim, kao i okusom bogatim namirnicama, predlažemo vam nekoliko ekotrikova.

Zdravim trikovima do zdravih biljki
Da bi ekovrt dao željene rezultate, osnovni preduvjet je razina humusa u tlu. Preporuka je stručnjaka da se ekouzgoj započne na tlu koje sadrži minimalno 2% humusa. Kvalitetan i plodni humus dobiva se prastarom metodom kompostiranja organskih ostataka tvari. Na taj način dobivaju se vrijedne organske tvari koje poboljšavaju strukturu tla, čine ga prozračnijim, pomažu zadržavanju vlage, obogaćuju ga hranjivim sastojcima, povećavaju njegovu mikrobiološku aktivnost te otpornost biljaka na nametnike i bolesti.

Sam svoj majstor - humus
Način kompostiranja ovisi o veličini vrta i kućanstva, količini organskog otpada i površini određenoj za kompostište. Kompostirati se može sve što potječe iz prirode i što preradom nije izgubilo prirodne osobine. Pa kako napraviti humus u kućanstvu s malim vrtom? Na jednome mjestu sakupimo zalihe suhog, drvenastog otpada iz vrta (lišće, suho pruće i granje) te sve to usitnimo. Nakon toga predvidimo mjesto za dvije kompostne hrpe te na njima kao podlogu postavimo usitnjeno granje i grančice. Minimalna površina potrebna za kompostište iznosi 3-4m². Na prvu hrpu stavljamo otpad kako nastaje u kuhinji i vrtu te ga miješamo sa suhim, drvenastim vrtnim otpadom, pospemo s malo gašenog vapna ili kamene prašine ili ga pokrijemo tankim slojem zemlje. Posipanje služi za neutraliziranje mirisa i prevenciju od mušica. Hrpu povremeno rastresamo vilama. Najkasnije nakon tri mjeseca prikupljeni organski otpad prebacujemo na konačnu kompostnu hrpu. Nakon 6-12 mjeseci iz organskog otpada dobiva se prirodno gnojivo, što ovisi o vlazi, temperaturi, sastavu mješavine otpada i sličnim uvjetima. Kompostirati se može tijekom cijele godine, s naglaskom da se kompostna hrpa zimi štiti od vlage i hladnoće, a ljeti od isušivanja, te se treba provjetravati.

Nametnici - rješenje iz prirode
Najbolji način rješavanja od bolesti koje napadaju biljke je izabrati vrste biljaka koje su na njih otporne. Te podatke možemo dobiti u katalozima koji sadrže opise biljaka. Nakon toga trebamo zasaditi i uzgajati biljke u odgovarajućim uvjetima. Mnoge gljivične bolesti potiče konstantna vlaga i slabo strujanje zraka oko biljaka. Da bi se takvi uvjeti izbjegli, potrebno je osigurati biljkama dovoljno prostora za rast. Naime, voda sporije hlapi te zrak ne cirkulira kako bi trebao u vrtu u kojem biljke nemaju dovoljno prostora. U prirodnom rješavanju od nametnika pomoći će i podatak da se vrt ponovno ne zalijeva prije nego što se površinski sloj zemlje ne osuši. Ako se bolest ipak pojavi, trebamo ukloniti zaražene listove, ili cijelu biljku, iz vrta kako bismo spriječili širenje bolesti.

Budući da je osnovni princip ekovrta uzgajanje biljaka u harmoniji s prirodom, u skladu s tim se prihvaća i činjenica da su insekti, čak i oni koji jedu biljke, sastavni dio prirodnog sustava. Insekti u vrtu ne trebaju nužno biti znak za paniku. Kad vidimo insekte u vrtu, potrebno je promatrati neko vrijeme što rade. Može biti da uništavaju biljke, a može biti da ih samo malo grickaju, na što su mnoge biljke otporne. Činjenica je da insekti u većini slučajeva napadaju slabije biljke, a rješenje ove situacije leži u činjenici da biljke nisu previše vlažne, suhe ili u prevelikoj sjeni. Također, raznolikost zasađenih biljaka omogućuje da se nametnici ne prošire po cijelom vrtu.

Prednost ima prirodno - ekozaštita
Na tržištu postoje i ekopesticidi. Ova vrsta pesticida proizvodi se od biljaka iz prirode, neotrovnih i otrovnih, pa se stoga i dijele na one opasne i na one bezopasne. U ekouzgoju hrane možemo koristiti i sredstva na osnovi nekih sapuna (insekticidni sapuni) i drugih tvari, kao što su vrtlarska ulja, češnjak ili sprej od feferona. Također, niz mjera koje možemo sami provesti uključuje sadnju antagonističkih biljaka jednu uz drugu. Na taj način biljke se međusobno štite od nametnika (npr. sadnja mrkve uz luk štiti biljke od lukove/mrkvine muhe, zabijanje grana bazge u tlo služi kao zaštita od krtica).

Ljepljive vrpce i feromonski mamci još su jedan način minimaliziranja problema s nametnicima bez narušavanja prirodne ravnoteže u vrtu. Barijere (primjerice, niz cerada) uspješno štite usjev od štetočina. Ako moramo reagirati brzo zbog akutne navale štetočinja, možemo izabrati neko prirodno sredstvo koje utječe na specifične insekte, ali ne nanosi štetu ljudima, životinjama ili divljini.

Među najboljima od takvih proizvoda je bacillus thuringiensis, prirodna bakterija koju nanesemo izravno na biljke te time poremetimo probavu gusjenica i ostalih nametnika na lišću biljaka. Pritom je prije kupnje potrebno točno identificirati nametnika zato što svaka vrsta ove bakterije utječe na specifičnu vrstu insekata.

Ah, taj korov
Za zaštitu od korova možemo upotrijebiti nekoliko listova novinskog papira ili kartona koje ćemo postaviti ispod organskog zaštitnog sloja na zemlji za uzgoj. Za dugotrajnije rezultate možemo koristiti sunce kao pomoć kod uništavanja najotpornijeg korova. S ovom metodom potrebno je početi u kasno proljeće ili rano ljeto, kada trebamo iščupati i iskopati što veću količinu korova iz svoga vrta. Nakon toga potrebno je navlažiti zemlju i pokriti je prozirnom plastikom te pritom spaliti ili otežati rubove. Plastiku treba ostaviti da stoji oko šest tjedana, a nakon što je uklonimo, bit ćemo oduševljeni - sunce će u međuvremenu „spržiti“ korov.

Izvor: Magazin Nekretnine