'Zahrđala' željezna kuća u novom ruhu

Od derutne kuće američki arhitekti napravili su ultramoderan objekt koji novim ruhom nije izgubio ništa od svojih starinskih čari

Željezna kuća (the Ferrous house) jedna je u nizu sasvim običnih američkih rančeva iz 70-ih godina prošlog stoljeća i nalazi se na uskom dijelu koji obuhvaća sam rub šumovitog rezervata zapadno od Milwaukeeja. Osmislio ju je prošle godine tim iz američkog studija Johnsen Schmaling Architects (Brian Johnsen, Sebastian Schmaling, Nick Woods), a iako na prvi pogled izgleda puno veće, ima svega 125.4 četvornih metara.

Glavni posao arhitekata bio je u potpunosti razoriti cijelu unutrašnjost derutne kuće koja je zapušteno stajala na gore spomenutoj lokaciji već godinama, i skinuti joj krov.

"Klijent je htio novi, moderniji dom, a iako je prvotna ideja bila slijediti plan 'sruši sve', pa gradi novo, morali smo od nje naposljetku odustati. Naime, kako nije bilo dovoljno sredstava za gradnju od nule, odlučili smo iskoristiti postojeće temelje, vanjske zidove te glavne instalacije", kazali su arhitekti.

Glavni nivo kuće, jednostavan pravokutni prostor, s tri je strane obložen čeličnim panel pločama čija topla boja željezne hrđe podsjeća na boje stare opreme s farme koja se može pronaći na napuštenim pašnjacima ovog područja - objasnili su arhitekti dodajući kako čelična oplata štiti unutrašnjost kuće od pogleda znatiželjnih susjeda te od raznih vremenskih nepogoda. Konkretnije, čelična oplata proteže se sa stražnje strane i dalje od vanjskog zida i zaklanja terasu koja gleda na jug.

Ravni spremnici, u kojima se nalaze ormari i namještaj iz dnevne sobe, prodiru kroz čelični pokrov i istureni su iznad ruba same kuće te joj na taj način dodaju još potrebnog prostora a ne mijenjaju njen osnovni nacrt. U pažljivo izvedenom ulazu, široko vanjsko stepenište prolazi duž prednje strane kuće i vodi u ostakljeni foaje, koji je produžetak glavnog stepeništa. Nakošenu krovnu ravninu podupire filigran ogoljenih metalnih i drvenih greda, koje kući pridodaju visinu i omogućuju sjevernom svjetlu da prodre kroz poluprozirni prozor ispunjen Nanogelom.

Noću se kroz taj prozor u daljinu širi topla svjetlost koja podsjeća na osvijetljene prozore štagalja koji su nekoć bili glavni simbol ovog područja.

"Spojiti tradicionalno sa suvremenim, to je bila naša misija. Nikako nismo htjeli da lokacija koja zrači štihom dobrih, starih vremena bude 'ubijena' ultrasuvremenom kućom koja bi u trenutku u zaborav bacila povijest mjesta gradnje", napominju arhitekti.

Ova kuća, za razliku od nažalost sve popularnijeg pristupa "tabula rasa", nudi izvrsno rješenje jer pokazuje kako se može upotrijebiti kostur stare kuće i transformirati u suvremeno zdanje.

"Na to smo posebno ponosni. Nešto što je krenulo kao objektivno teško prevladavajući izazov, na kraju je uspješno svladano i sada služi kao primjer drugim stručnjacima kako moderno nikako ne znači bojkot postojećeg, staromodnog, klasičnog" rekli su arhitekti dodajući kako je sukladno ideji "kombinacija starog i novog" i unutrašnjost na sličan način organizirana.

Drugim riječima, korišten je isključivo namještaj koji predstavlja klasik-dizajn, tj. koji se već godinama proizvodi, ali nikada ne izlazi iz mode te je tako i "must have" ove sezone.

Izvor: Jutarnji.hr